Sarajevo je jedan od onih gradova koji su ušli u memoriju čovječanstva više puta: prvi put kada je Gavrilo Princip ispalio svoj sudbonosni metak, drugi put 1984., kada su u njemu održane Olimpijske igre, a treći put devedesetih tijekom opsade. Grad je to koji ima specifičan duh.

Sarajevo je i do sada bilo junakom mnogih romana i priča, naravno i onih Miljenka Jergovića, no u Sarajevu, planu grada postalo je knjigom. I dok pripovjedač šeće ulicama i trgovima, prisjećajući se odrastanja, likova s kojima je drugovao ili pak onih o kojima je tek čuo neku priču te drugih koji su ušli u urbanu legendu, pred nama se zida jedan grad. Sarajevo nisu samo zgrade i mahale, poznati i nepoznati kuci, parkovi i aleje, već je to grad koji pulsira bilom svojih stanovnika, njihovim sudbinama, jer jedino oni, heroji i zločinci, znani i neznani junaci svojih ulica, čine njegovu istinsku povijest i grade njegov mit.

Sarajevo, plan grada nije ni spomenik ni spomenar, ni bedeker ni putopis po jednome gradu – to je grad sam, knjiga u kojoj ima mjesta i za sadžije i sveučilišne profesore, i za lokalne lude i liječnike, za sve one o kojima nijedna povijest neće napisati ni retka, ali bez kojih nijedne povijesti ne bi bilo. Sarajevo, plan grada knjiga je kakvu bi svaki grad poželio imati, ali koju je mogao dobiti samo onaj čiji pisac u njemu više ne živi.

O autoru

Miljenko Jergović rođen je 28. maja 1966. u Sarajevu. Kontroverzni je književnik i novinar, živi i piše u Zagrebu, zaposlen je u Globusu. Dobitnik je poznatih domaćih i stranih književnih nagrada za gotovo sve svoje knjige, od kojih izdvajamo Gorana, Dizdara, Đalskog, Remarquea, Grinzane Cavour, Šenou, Kočića, Premio Napoli, te nagradu Jutarnjeg lista i nagradu Društva bosanskih pisaca. Najpoznatiji kao autor pripovjedaka tematski vezanih uz Bosnu i Hercegovinu.
Odrastao je u Sarajevu gdje je diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Njegov književnički talent prepoznat je prvom pjesničkom zbirkom “Opservatorija Varšava” objavljenom 1988. godine, za koju je dobio Goranovu nagradu i Nagradu Mak Dizdar. Kasnije objavljuje još dvije zbirke poezije. Godine 1993. seli u Zagreb. Njegova prva, najpoznatija i najuspješnija zbirka pripovijetki o haotičnoj svakodnevici života u zaraćenoj Bosni i Hercegovini “Sarajevski Marlboro”, objavljena 1994. godine, osigurava mu međunarodno priznanje. Djelo je nagrađeno nagradom za mir Ericha-Marije Remarquea i nagradom Ksaver Šandor Gjalski. Od tada objavljuje pripovijetke, eseje i romane različite tematike, kao i kolumne i članke u brojnim izdanjima s područja bivše Jugoslavije, temeljem vlasničke strukture tih istih izdanja, a ne čitateljskog interesa. Član je hrvatskog i bosanskohercegovačkog centra PEN. Njegova su djela prevedena na dvadesetak jezika.

Objavi ovu vijest na svom profilu