Piše: Đorđe KRAJIŠNIK
Oslobođenje

Biblioteka je danas još uvijek živa. Iako je vrijeme u kojem živimo možda nenaklonjeno knjizi kao mediju i uopšte percepciji knjige kao važnog saputnika u življenju

Biblioteka je oduvijek bila mjesto svojevrsne magije, prostor u kojem su se ljudi koji su htjeli nešto više od suženih svakodnevnih znanja upuštali u intelektualne avanture. Biblioteka je stoga bila središte intelektualnog života. Bilo da govorimo o privatnim ili javnim bibliotekama, neizostavno se uz njih veže osjećaj nečega mističnog, mogućnost da se zaroni u svijet knjiga i tako pređe sa druge strane stvarnosti.

Dakako, biblioteka nije mjesto gdje se može pobjeći od života, ona je stjecište gdje se život osmišljava i dokučuje. Ali ona može biti i prostor eskapizma, povlačenja pred životom i distanciranja od sumornog toka svakodnevnog. Nemali je broj intelektualaca koji su vremena koja su bila odveć opasna da bi se otvoreno javno djelovalo proveli u svojim bibliotekama, nastojeći tako preživjeti sumornu sliku povijesnih lomova. Istorija književnosti poznaje i mnoge primjere pisaca koji su od biblioteka kao simbola stvarali cijele svjetove.

Borhes je često govorio o vječnim kruženjima knjiga u biblioteci, o onoj nevidljivoj niti koja povezuje i upućuje jednu knjigu na drugu, stvarajući tako cijeli koloplet različitih odnosa. A svaki čovjek koji je jednom zakoračio u taj svijet, stvarao je i stvara specifične lične odnose sa knjigama i samim pojmom biblioteke kao toposa. Jer svako ko zakorači u svijet biblioteke stvara svoj niz i svoje veze, sve drugo je pitanje volšebne prirode jednog tako čarobnog i nepredvidivog svijeta.

Saputnik u življenju

Biblioteka je danas još uvijek živa. Iako je vrijeme u kojem živimo možda nenaklonjeno knjizi kao mediju i uopšte percepciji knjige kao važnog saputnika u življenju. Međutim, teško je dati precizan odgovor na pitanje da li će knjiga u svom danas poznatom obliku opstati. Nesumnjivo je da će uvijek postojati potreba za opsežnijim znanjem, te da se ono koliko god brzina informacija i njihova internetska dostupnost govorili suprotno nikada neće u potpunosti rasuti.

Kada se danas lamentira nad činjenicom da ljudi gotovo nikako ne čitaju, onda se ne daju nikakvi precizni podaci kada su ljudi uopšte u nekoj opštijoj i masovnijoj upotrebi posezali za knjigama i bibliotekama. Jasna je činjenica da je navika čitanja uvijek bila (ponekad zbog klasnih, a ponekad zbog opštekulturnih prilika) ograničena na uži krug onih koji imaju unutrašnju potrebu zaviriti i zakopati ispod površine stvari. Sa druge strane, nesumnjivo je da doba internetske sveprisutnosti i svedostupnosti niza informacija i podataka na mreži unekoliko mijenja klasični oblik knjige.

Teško je vjerovati da će potreba za taktilnim osjećanjem knjige tako brzo (nakon hiljada godina upotrebe) iščeznuti, ali da će se fizička knjiga marginalizirati to je sigurno. Već sada imamo masovnu bibliotečku digitalizaciju, a sve ozbiljnije svjetske biblioteke odavno razvijaju programe za elektroničke i audioknjige. Ta vrsta pristupa knjigama svakako da omogućava i drugačiju dostupnost knjige, ali i promjenu odnosa spram tradicionalnog njenog oblika.

Pa, ipak, ne treba uopšte tragično doživljavati stvari. Knjiga će opstati. U kojem obliku, to se sada doima manje važnim. Sjetimo li se da smo od zapisa na glinenim pločama došli do današnje knjige, onda nas proces digitalizacije ne bi trebao suviše uzrujavati.

Prema mišljenju viteza bibliotekarstva iz Pokreta za narodnooslobodilačko bibliotekarstvo BiH Maše Mehmedovića, koji posljednjih godina vodi ozbiljnu borbu za status diplomiranih bibliotekara, interes za biblioteku danas postoji u onolikoj mjeri koliko su ljudi upoznati sa onim šta bi to biblioteka kao institucija mogla ili trebala da im pruži.

“Mislim da je kod nas interes za biblioteku poprilično neprobuđen, naročito zbog toga što se biblioteka najčešće tretira kao ustanova koja posjeduje samo nekakva lektirna djela… a ljudi često bježe od lektira, jer već od malih nogu od njih imaju usađen strah, tako da i ne čudi što su im biblioteke neprivlačna mjesta… Činjenica je da po standardima iz devedesetih godina bosanskohercegovačke narodne biblioteke nemaju ni minimalan broj registrovanih korisnika, dakle od sveukupnog broja stanovnika jedne opštine, ni 10 odsto njih nisu korisnici gradskih biblioteka, a da stvar bude još poraznija, biblioteke često ne uspijevaju namaknuti ni jedan odsto korisnika u odnosu na ukupan broj stanovnika.

A sad, koliko se čita, ne bih znao reći, zato što mnogi do knjiga dolaze na najrazličitije načine, bilo da ih u klasičnom obliku kupuju na buvljacima, sajmovima, preko interneta ili da do njih u digitalnom obliku dolaze besplatno putem društvenih mreža i mnogobrojnih web-portala. Čudni su putevi knjižni, naročito danas kada je knjiga dostupna u više oblika. Tako da jedino mogu reći da se generalno kod nas čita nedovoljno, jer da je drukčije, sigurno da ne bismo na vrlo odgovorne funkcije birali analfabete i da nikad ne bismo dopustili da nam na primjer za ministra kulture bude izabran neko ko se javno hvali kako nikad nije pročitao knjige…”, ističe Mehmedović.

Podsticati čitanje

Direktor JU Biblioteka Sarajeva Zlatko Topčić u razgovoru za Dane ističe da se u bh. društvu mora oblikovati i podsticati interes za čitanje, umjesto pukog konstatiranja da čitaju samo oni koji moraju, i to po mogućnosti sažetke Ane Karenjine na dvadesetak strana.

“Biblioteka Sarajeva je javna biblioteka, a ne školska, iako imamo mnogo i lektirskih naslova, ali nikad dovoljno jer se programi svako malo mijenjaju. Ažuriranje i promptna nabavka novih domaćih izdanja, recentne regionalne i svjetske književnosti jeste uslov naše društvene misije. Povećanje broja korisnika u prošloj godini rezultat je činjenice da smo agresivnije putem medija uvjerili ljude da mogu pozajmiti ili, uz besplatno osvježenje, u ugodnom ambijentu naših čitaonica pročitati sve ono što se u beletristici i u stručnoj literaturi upravo pojavilo na tržištu. U fazi bibliotečke obrade imamo zaista najnovija izdanja koja će uskoro biti dostupna korisnicima, a otvaramo i stripoteke kojima hoćemo privući nove ciljne grupe. Strateški, presudno važan jeste projekat COBISS/Pozajmica (kooperativni online bibliografski sistem i servisi) koji je već zaživio u šest pozajmnih odjeljenja, a u 2017. godini treba biti implementiran i u preostalih deset, za šta su već obezbijeđeni tehnički uvjeti, a predstoji obuka kako bi se, dobijanjem akreditacija i certifikata, ispunili i kadrovski/stručni uvjeti za potpuni prelazak s anahronog, manuelnog na automatizirani način rada sa svim prednostima koje nosi u smislu interne i eksterne informiranosti o stanju i raspoloživosti knjižnog fonda sa jedinstvenom bazom podataka. Biblioteka sama definira svoje perspektive u mjeri u kojoj bude išla ukorak s vremenom i novim tehnologijama”, objašnjava Topčić.

Kada je u pitanju budućnost i opstanak biblioteke kao institucije, Mašo Mehmedović smatra da ne samo da biblioteka ima budućnost nego društvo bez biblioteke nema budućnost; pogotovo ne demokratsko koje treba da počiva na pouzdano informisanom pojedincu i društvu znanja.

“Mislim da je bez biblioteke nemoguć bilo kakav društveni progres. Ljudska glava, ma koliko bila velika, kao ‘mnemotehničko sredstvo’ vrlo je nezahvalna i nepouzdana, tako da ni najglavatije društvene zajednice ne mogu ići ukorak s vremenom bez dobro opremljene biblioteke… Naravno da je internet izmijenio prirodu biblioteka, a to nikako ne znači da su one pojavom interneta postale manje bitne, naprotiv. Internet je samo proširio prostor djelovanja biblioteka i pružio im mnoštvo novih mogućnosti”, kaže Mehmedović.

Elektronika vs papir

On dodaje i da tradicionalna knjiga i čitanje ni u kom smislu nisu potisnuti pojavom elektronskih knjiga.

“Istina je da elektronske knjige predstavljaju neizostavan dio građe savremenih biblioteka, te da elektronska knjiga sa sobom nosi mnoštvo prednosti u odnosu na knjigu u klasičnom, fizičkom obliku – mnogo je jeftinija, lako je dostupna, brzo i lako pretraživa, brzo se dijeli, lako umnožava, neće se pohabati prilikom dugogodišnje upotrebe i slično. Ali sigurno je da i knjiga u fizičkom obliku ima niz prednosti u odnosu na elektronsku knjigu. Prije svega, ona ne zahtijeva posjedovanje nikakvih tehnoloških uređaja koji, opet, zahtijevaju izvor električne energije ili uskladištenu energiju unutar baterije koja, nadalje, vrlo loše podnosi izrazito niske ili visoke temperature; tako da knjiga u fizičkom obliku katkad ima veći domet”, kaže on.

Odnosno, da su se sve knjige antičkog doba čuvale u PDF-u, vjerovatno da danas ne bismo znali ni da su uopšte postojale.

“U tom smislu klasična knjiga mnogo je zahvalnija i ne zahtijeva ništa, osim, naravno – čitaoca. A na stranu što je čitanje klasične knjige za mnoge, uključujući i mene, mnogo ugodnije – elektronska knjiga me mnogo više zamara i nikada je ne bih čitao ukoliko bih pri ruci imao njezinu papirnatu verziju”, kaže Mehmedović.

Kada je u pitanju odnos biblioteke kao institucije spram pojma elektronskih knjiga, direktor JU Biblioteka Sarajeva kaže da je ova ustanova nabavkom elektronskih čitača knjiga stvorila uslove koji, u duhu vremena, omogućavaju korisnicima čitanje digitalnih knjiga iz fonda Biblioteke Sarajeva, ali i s digitalnih platformi, čime knjige postaju neuporedivo dostupnije.

“Njegujući entitet i nezamjenjivost klasične fizičke knjige, razvijamo i njenu digitalnu verziju, smatrajući da se one ne samo ne isključuju nego izvanredno dopunjuju. Usluga pozajmljivanja članstvu digitalnih čitača koju ćemo uskoro pružati, pionirski je korak ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u regiji. Važno je afirmirati kulturu čitanja, a medij je sasvim sporedan i svaki je dobar ako ispunjava misiju biblioteke kao mjesta svojevrsnog koncentriranog čovjekovog iskustva i znanja”, zaključuje Zlatko Topčić.

Mašo Mehmedović, sa druge strane, misli da biblioteka kao ustanova u nekakvom fizičkom prostoru nikada ne može biti prevaziđena.

“Institucija koja vam pruža utočište, mjesto za individualno ili grupno učenje, mjesto koje je otvoreno za druženje, mjesto u okviru koga se organizuju razne radionice, edukativne igrice, književne promocije, filmske projekcije, likovne izložbe, pozorišne predstave itd., dakle, biblioteka kao mjesto koje je kulturno živo, nikada neće postati passé”, kaže on.

Objavi ovu vijest na svom profilu