Jednog proljetnog poslijepodneva, vozeći se automobilom na otmjenu zabavu u vilu na obali mora, Peri, žena iz istanbulskog visokog društva, iznenada je suočena s pokušajem pljačke i silovanja. Dok se suprotstavlja napadaču, iz torbice ispada fotografija – stara polaroid fotografija – na kojoj su tri djevojke i njihov univerzitetski profesor. Relikvija iz prošlosti – i ljubavi – koju je Peri očajnički nastojala zaboraviti.

Peri odlazi na večeru i pretvara se da se ništa nije dogodilo, ali više ne može odagnati svjesno potiskivana sjećanja na davno prošlo vrijeme, kad je prvi put napustila državu i otišla da studira na Oxfordu. Tada, vrlo mlada, sprijateljila se sa šarmantnom i pustolovnom Shirin, potpuno asimiliranom Irankom, i Monom, pobožnom Amerikankom egipatskog porijekla. U središtu njihovih rasprava o identitetu, feminizmu i islamu, našao se harizmatični, ali kontroverzni profesor, Azur, koji je studente na nekonvencionalan način podučavao o Bogu.

Perine uspomene, ali i razgovori i zbivanja tokom večere u vili prepunoj bogatstva, bogatstva koje zasigurno nije propisno stečeno, razotkrivaju brojne paradokse moderne Turske – zemlje na razmeđi Istoka i Zapada – religijskog i sekularnog, bogatstva i siromaštva, diktature i demokratije.

U romanuTri Evine kćeri, Elif Şafak pripovijeda opsežnu i dirljivu priču koja humanizira i personalizira neke od temeljnih promjena u savremenom svijetu.

“Fascinantno istraživanje vjere i prijateljstva, bogatstva i siromaštva, i razarajućeg sukoba tradicije i modernosti.“

O autoru

Elif Şafak je višestruko nagrađivana spisateljica i najčitanija književna autorica u Turskoj. Aktivna je kao politička komentatorica i predavačica.

Piše na turskom i engleskom jeziku, a do sada je objavila petnaest knjiga, uključujući deset romana među kojima se ističu bestseleri Istanbulsko kopile i Četrdeset pravila ljubavi. Knjige su joj prevedene na četrdeset i sedam jezika.

Şafak je TED govornica, članica Vijeća za izradu globalnog programa za razvoj kreativne industrije Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu i jedna od osnivačica Evropskog vijeća za međunarodne odnose, ECFR. Francuska vlada joj je 2010. dodijelila Orden viteza za umjetnost i književnost.

Piše za vodeće svjetske dnevne novine i časopise, uključujući Financial Times, Guardian,New York Times, Wall Street Journal, Der Spiegel i La Repubblicu.

Predavala je na brojnim univerzitetima u Turskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Diplomirala je međunarodne odnose, magistrirala rodne i ženske studije, a doktorirala političke nauke. Poznata je kao aktivistkinja za prava žena, manjina i pripadnika LGBT populacije.

Njene su knjige nominovane za nagradu Orange, MAN Asian nagradu, Baileys nagradu i IMPAC Dublin nagradu, a ušle su u uži izbor za dodjelu Nagrade za najbolji roman na stranom jeziku i RSL Ondaatje nagrade.

Bila je članica žirija za dodjelu Nezavisne nagrade za najbolji roman na stranom jeziku (2013), Nagrade za najbolju kratku priču Sunday Timesa (2014, 2015), desete po redu nagrade Žene budućnosti (2015), FT/Oppenheimer Fond nagrade za nove autorske glasove (2015, 2016), Baileys ženske nagrade za književnu fikciju (2016) i Man Booker međunarodne književne nagrade (2017).

Şafak živi u Londonu.

 

Povezano

Objavi ovu vijest na svom profilu